Abstract
<jats:p>U početnim poglavljima analizirali smo društvene uvjete koji su značajno doprinijeli nastanku i usponu meritokracije kao dominantne racionalnosti. Pokazali smo da je tijekom protekla tri stoljeća promijenila, revalorizirala i općenito značajno odredila način na koji pojedinci i pojedinke u zapadnim društvima percipiraju svijet i svoje živote. Istovremeno smo utvrdili da njezin položaj u društvu održavaju političari, učitelji, roditelji i predstavnici drugih javnosti. Uspjeh osnovne ideje meritokracije, nagrađivanja pojedinaca, odnosno pojedinke na temelju njihovih sposobnosti i truda, u značajnoj mjeri pripisali smo njezinoj kompatibilnosti s demokracijom i tržišnim gospodarstvom. Demokracija se, naime, oslanja na slobodu i jednake formalne mogućnosti za sve te u znatnoj mjeri oboje omogućuje; s druge strane, uzlet rada za nadnicu i tržišnih mehanizama zahtijeva korištenje svih mogućih nacionalnih i globalnih potencijala »ljudskog kapitala«. Tematizirali smo Youngovu inovativnu formulaciju meritokratskog kriterija u obliku formule »trud + IQ donosi zaslužnost « (1958) i pokazali da ključni elementi u formulaciji nisu slučajni.</jats:p>