Abstract
<jats:p>Tematizirajući odnos markiza de Sadea prema ženama, napose onim fikcionalnim, sestrama Justine i Juliette, ali i kroz rakurs povijesnog i biografskog, željeli smo, u nizu crtica, ovaj “stroj koji stvara mitove” udaljiti od isključivo ozbiljnog shvaćanja Sadea kao filozofa, transgresivca, subverzivca, ukratko, kao metafore koja, u distorziji povijesti, postaje više ili manje prazno platno za filozofske, psihološke ili osobne projekcije. Po definiciji interpretacija uvijek zaziva novu, no nijedna ne može osporiti mjesto žene u Sadeovom univerzumu. Bez njih, Sadeov je svijet besmislen i pust. I to je više nego dovoljno. Sadeove žene su ovdje shvaćene i kao kockice mozaika u povijesti afekta, emocija i osjećaja u odrazu, utjecaju i učincima književnosti na život.</jats:p>